Најновији чланци на покретној траци:

недеља, 27. новембар 2011.

VEČNO SEĆANJE NA AKADEMIKA PROFESORA DOKTORA MIHAJLA ĐURIĆA



ПРЕСВЕТА БОГОРОДИЦЕ СПАСИ НАС!

Поштовани,

Предмет овог поста је: Вечно сећање на академика професора доктора Михајла Ђурића из Београда      

Данас 27.11.2011. године НА БОЖИЋНЕ ПОКЛАДЕ ПРЕДВЕЧЕ са сајта:
 сам сазнао тужну вест!
Преминуо је мој најбољи професор Михајло Ђурић.
 nedelja, 27. nov 2011, 15:15 -> 15:38

Preminuo akademik Mihailo Đurić

Akademik i bivši profesor Pravnog fakulteta Mihailo Đurić preminuo je u 86. godini u Beogradu. Đurić je držao predavanja iz istorije političkih teorija, sociologije, teorije države i prava i metodologije društvenih nauka. Sedamdesetih godina je osuđen na devet meseci strogog zatvora, zbog kritike ustavnih amandmana.
Filozof i sociolog, akademik Mihailo Đurić preminuo je u 86. godini u Beogradu, saopštio je Pravni fakultet u Beogradu.
Mihailo-Djuric-v.jpg
Đurić je rođen 1925. godine u Šapcu. Studirao je pravo, filozofiju i klasičnu filologiju na Pravnom fakultetu i Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.
Doktorirao je 1954. sa tezom "Ideja prirodnog prava kod grčkih sofista" i iste godine je na beogradskom Pravnom fakultetu izabran za asistenta, a za redovnog profesora 1969.
Godine 1972. osuđen je na devet meseci strogog zatvora, zbog kritike ustavnih amandmana, zbog čega je izgubio radno mesto na fakultetu.
Svoj naučni rad je produžio u Institutu društvenih nauka u Beogradu, od 1974. do 1990, radeći kao naučni savetnik, da bi se 1990. vratio na Pravni fakultet gde je naredne, 1991. penzionisan.
Na Pravnom fakultetu je držao predavanja iz istorije političkih teorija, sociologije, teorije države i prava i metodologije društvenih nauka. Predavao je na fakultetima u Sarajevu, Zagrebu, Nišu i kao gostujući profesor na nemačkim i austrijskim univerzitetima.
Bio je član Saveta redakcije časopisa "Praksis", član Upravnog odbora Korčulanske letnje škole, Upravnog odbora Srpske književne zadruge, direktor godišnjih kurseva o Ničeovoj filozofiji u Dubrovniku, pokretač i glavni urednik časopisa "Filozofski godišnjak".
Đurić je član Srpske akademije nauka i umetnosti i Evropske akademije nauka i umetnosti u Salcburgu. Dobitnik je Oktobarske nagrade grada Beograda (1990) i Međunarodne nagrade "Prof. Luiđi Tartufari" Nacionalne akademije nauka Republike Italije.
Kao naučnik i filozof, Đurić je tokom pola veka objavio više knjiga, na stotine članaka, rasprava i priloga u domaćim i stranim časopisima.
Povodom njegovog 70. rođendana objavljen je međunarodni zbornik radova "Kriza i perspektive filozofije", a u čast njegovog 80. rođendana "Mišljenje u vrtlogu našega vremena".
JP "Službeni glasnik" i Pravni fakultet u Beogradu objavili su 2009. "Sabrane spise Mihaila Đurića" u 12 knjiga. Mesto i vreme sahrane biće naknadno saopšteni.''
С Е Ћ А Њ Е

КАДА САМ САЗНАО ЗА ОВУ ТУЖНУ ВЕСТ ПОЧЕО САМ СЕ ПРИСЕЋАТИ ТОГ ДИВНОГ ЧОВЕКА И ПЕДАГОГА. ИМАО ЈЕ ИЗВАНРЕДАН ПЕДАГОШКИ ОДНОС ПРЕМА НАМА ЊЕГОВИМ СТУДЕНТИМА. КОД ПРОФЕСОРА ЂУРИЋА СЛУШАО САМ СОЦИОЛОГИЈУ И ФИЛОСОФИЈУ ПРАВА И ИШАО САМ НА СВА ЊЕГОВА ПРЕДАВАЊА КОЈА ЈЕ ДРЖАО О ЕРНЕСТУ КАСИРЕРУ ВЕЛИКОМ ФИЛОСОФСКО-ПРАВНОМ  ГЕНИЈУ. НА ЈЕДНОМ ЧАСУ ГОВОРИО НАМ ЈЕ О СВЕТОМ ГРИГОРИЈУ ПАЛАМИ ИСИХАСТИ, ШТО МЕ ЈЕ ЈАКО ИЗНЕНАДИЛО И ОД ТОГ МОМЕНТА ГОТОВО САМ СВА ЊЕГОВА ПРЕДАВАЊА СЛУШАО И ПРАТИО. ЖИВЕО САМ У РАДОСТИ ДОК СМО ИМАЛИ ТАКВОГ ПРОФЕСОРА КОЈИ НАС ЈЕ НА ПРАВНОМ ФАКУЛТЕТУ УЧИО СУПТИЛИЈАМА СУПТИЛИЈА ПРАВНЕ ФИЛОСОФИЈЕ. У ТОМ СТВАРАЛАЧКОМ РАДУ ТАДАШЊИ КОМУНИСТИЧКИ БРУТАЛНИ ТОТАЛИТЕТ, ГА ЈЕ НА НАЈГОРИ МОГУЋИ НАЧИН, ОТРГАО ОД НАС, ЊЕГОВИХ СТУДЕНАТА. МНОГИ ОД НАС СМО ТАДА ПЛАКАЛИ, ДОК ЈЕ У АМФИТЕАТРИМА ПРАВНОГ ФАКУЛТЕТА ГРМЕЛА КРИТИКА БОЉШЕВИКА НА РАЧУН НАШЕГ ОМИЉЕНОГ ПРОФЕСОРА ЂУРИЋА И ОСТАЛИХ ПРОФЕСОРА КОЈИ СУ ТАДА БИЛИ У НЕМИЛОСТИ. ТАДА СУ БИЛИ НА УДАРУ МОЈИ ОМИЉЕНИ АСИСТЕНТИ КОД КОЈИХ САМ ВЕЖБАО ''УВОД У ПРАВО'' ВОЈИСЛАВ КОШТУНИЦА, КОСТА ЧАВОШКИ И ОСТАЛИ. ТРЕСЛА СЕ ЗГРАДА ПРАВНОГ ФАКУЛТЕТА ОД ЗВУЧНИКА СА КОЈИХ СМО МОРАЛИ СЛУШАТИ ''КРИТИКЕ'' САВЕЗА КОМУНИСТА СРБИЈЕ -СКС ПРОТИВ ПРОФЕСОРА ЂУРИЋА И ОСТАЛЕ ''КЛИКЕ''. БИЛО МЕ ЈЕ СРАМОТА КАДА САМ ТАДА ГЛЕДАО ВЕЛИКА ИМЕНА ПРАВНЕ НАУКЕ, МОЈЕ ПРОФЕСОРЕ КОЈИ СУ МОРАЛИ ИЋИ НА ТЕ ''ПАРТИЈСКЕ САСТАНКЕ СКС'' И ДА ЋУТКЕ СЛУШАЈУ И ПРАТЕ ТЕ НЕЗРЕЛЕ СТУДЕНТЕ КОЈИ ''СУ КРИТИКОВАЛИ БУРЖОАСКУ ДЕВИЈАЦИЈУ НА ПРАВНОМ ФАКУЛТЕТУ У БЕОГРАДУ''. ТАДА ЈЕ ЈЕДНА ДИВНА МОЈА ПРОФЕСОРКА РЕКЛА:'' ДРУГОВИ КОМУНИСТИ, НЕ ПРИЗНАЈЕМ НИКАКАВ СУД ДРЖАВЕ, ВЕЋ САМО И ЈЕДИНО СУД МОГА СКС''. И ДАН ДАНАС МИ ТЕ РЕЧИ ОДЗВАЊАЈУ У УШИМА, МАДА НИ ТЕ ПРОФЕСОРКЕ НЕМА ОД ДАВНО НА ПРАВНОМ ФАКУЛТЕТУ У БЕОГРАДУ. У ТАКВОЈ АТМОСФЕРИ ПРИМИТИВИЗМА И ЛИНЧА, БИО ЈЕ ЈЕДАН ДИВНИ ЦВЕТ ХЕЛЕНИСТИЧКОГ ФИЛОСОФСКОГ ПОГЛЕДА НА СВЕТ ПРОФЕСОР МИХАЈЛО ЂУРИЋ, КОГА ЈЕ ТАЈ ПОСРНУЛИ ПРИМИТИВИЗАМ НАПАДАО ФАНАТИЧНО И ХИСТЕРИЧНО.
КАДА ЈЕ БИО НА ОДРЖАВАЊУ КАЗНЕ ЗБОГ ИСТИНЕ СТАЛНО САМ О ПРОФЕСОРУ ЂУРИЋУ МИСЛИО И ДИВИО САМ МУ СЕ ШТО ЈЕ СМЕО СЛОБОДНО ГОВОРИТИ О ТОМЕ, ГДЕ НАС СВЕ УСТАВНИ АМАНДМАНИ ВОДЕ.

ТАДА САМ СЕ НАДАО ДА ЋЕ ''АНАРХО-ЛИБЕРАЛИ'' НА ЧЕЛУ СА МАРКОМ НИКЕЗИЋЕМ И ЛАТИНКОМ ПЕРОВИЋ ИПАК ПРЕВАГНУТИ И САМИМ ТИМ СПАСИТИ МОГА ВОЉЕНОГ ПРОФЕСОРА МИХАЈЛА ЂУРИЋА. АЛИ ТО СУ БИЛИ САМО ''СНОВИ'' ЈЕДНОГ БЕДНОГ СТУДЕНТА ДОЛЕ ПОТПИСАНОГ БЛОГЕРА ЗОРАНА МИХАИЛОВОГ ПИСКОВИЋА.

ПОСЛЕ САМ ПРОФЕСОРА ЂУРИЋА СЛУШАО НА ''КОЛАРЦУ'' ГДЕ ЈЕ ИЗНОСИО ВРЛО СУПТИЛНЕ АНАЛИЗЕ ИЗ ФИЛОСОФИЈЕ И ТЕОРИЈЕ ДРЖАВЕ И ПРАВА. ПОСЕБНО ЈЕ ИМАО СМИСЛА ЗА ХЕЛЕНСКУ КЛАСИЧНУ ФИЛОСОФИЈУ И НЕМАЧКУ ФИЛОСОФИЈУ.

СВОЈЕВРЕМЕНО ЈЕ НА
http://www.vesti-online.com/Riznica/Rustika/72370/Vlast-ohrabruje-idejne-poltrone

О ТОМЕ ЗАШТО ЈЕ НАШ ВОЉЕНИ ПРОФЕСОР МИХАЈЛО ЂУРИЋ СТРАДАО НАПИСАНО ЈЕ И СЛЕДЕЋЕ:
 11. 08. 2010. 17:45h | Vestionline 

Vlast ohrabruje idejne poltrone


Znameniti ljudi koji su pre pedeset, sto i više godina opisivali srpske zemlje, kao da su bili vidoviti. Njihove reči važe i danas, bilo da je reč o našim naravima, ili o mestu u vremenu i prostoru.
Profesor Pravnog fakulteta u Beogradu Mihajlo Đurić ovako je 1971. pripovedao svojim studentima:
 
"Baš zbog toga što su mnogi njegovi delovi raštrkani po svim jugoslovenskim krajevima, srpski narod je oduvek bio mnogo više zainteresovan za Jugoslaviju nego bilo koji drugi narod u njoj.

Nažalost, najčešće na svoju štetu. Više nego bilo šta drugo, danas je neophodno otrežnjenje srpskog naroda od zabluda prošlosti. Da bi mogao da se održi usred bujice u koju je gurnut, srpski narod mora da se okrene sebi, mora početi da misli na svoj opstanak, mora početi da se bori za svoj opasno ugrožen nacionalni identitet i integritet.

To je osnovni preduslov njegovog daljeg istorijskog samopotvrđivanja. Nisu za to krive samo političke snage van Srbije, kriva su i ranija politička rukovodstva u Srbiji koja su formirala karijerizam i koja su zbog karijerizma i plitkog politikantskog rutinerstva često žrtvovala zaista korisne snage, koja su potiskivala slobodne ljude radi afirmacije poslušnih mediokriteta, koja su umesto odgovornih kritičara ohrabrivala "poverljive" idejne pandure i poltrone".

ОВЕ РЕЧИ ПРОФЕСОРА ЂУРИЋА ДАВНЕ 1971. САМ ЛИЧНО СЛУШАО, КОЈИ МЕ ЈЕ ИНТЕЛЕКТУАЛНО И МОРАЛНО КАО ИЗУЗЕТАН ПЕДАГОГ ВАСПИТАО У СМИСЛУ ТРАЈНЕ БОРБЕ ЗА ЗАКОНИТОСТ И ПРАВНУ СИГУРНОСТ.

ВЈЕЧНАЈА ПАМЈАТ ГЕНИЈУ ПРАВНО-ФИЛОСОФСКЕ НАУКЕ МОМЕ ПРОФЕСОРУ и СРПСКОМ ФИЛОСОФУ МИХАЈЛУ-МИШИ ЂУРИЋУ!
   С поштовањем, 

Београд 27.11.2011. ГОДИНЕ      


 Блогер,

Зоран Михаилов Писковић

ОВДЕ ЈЕ ГЕНИЈЕ ПРАВНИХ НАУКА ПРОФЕСОР БЕОГРАДСКОГ УНИВЕРЗИТЕТА И СРПСКИ ФИЛОСОФ МИХАЈЛО ЂУРИЋ  РАДИО И САГОРЕВАО ЗАЈЕДНО СА СВОЈИМ СТУДЕНТИМА НА БАРИКАДАМА ''ИСТИНЕ И ЗНАЊА''
Правни факултет у Београду,
а на ''Коларцу'' је најбоља предавања држао из Философије права
Та предавања су у вечности!


ČESTITKA KRSNE SLAVE POREZNIKA I CARINIKA SRBIJE SVETOG APOSTOLA MATEJA



ЧЛАНСТВУ И СИМПАТИЗЕРИМА НАСЛОВНОГ ПОВЕРЕНИШТВА


Предмет: Обавештење о битном славском догађају!



Поштоване колеге и колегинице Пореске управе,

ДАНА 29.11.2011. ГОДИНЕ ПОРЕЗНИЦИ СРБИЈЕ ЋЕ ПРОСЛАВИТИ СВОЈУ ПРОФЕСИОНАЛНУ СЛАВУ , А ТО ЈЕ МАТЕЈЕВДАН. ПОДСЕЋАМО, У ВЕЗИ ПОМЕНУТОГ СВЕТИТЕЉА СЛЕДЕЋЕ ОПШТЕ ПОЗНАТЕ ЧИЊЕНИЦЕ, ПО КОЈИМА ЈЕ:

СВЕТИ АПОСТОЛ МАТЕЈ
 Заштитник цариника и порезника, свети апостол Матеј, (старојевр. Матитјаху, дар Јахвеа, одговара српском имену Божидар), апостол и еванђелист, један је од дванаесторице,  родио се у Капернауму око 5. године. Према Јеванђељима син Алфејев, зван и Левије, Галилејац, цариник из Капернауму, на подручју Ирода Антипе. Свети апостол Матеј је био Јеврејин, у служби Римљана као цариник. У том времену цариник је био - ''убирач пореза у закупљеној области, а не као данас, наплаћивач дажбина при прелазу државне границе''. Како се порез наплаћивао у закупљеној области, то су се цариници (митри) старали да скупе што више пореза не би ли и њима митрима-цариницима што више остало. По Светом Писму када га је Господ Исус Христос позвао да му буде ученик (апостол) оставио је све и пошао за Њим.  Примивши Светог Духа Свети апостол Матеј је проповедао Јеванђеље у Јудеји, Партији, Мидији, Арабији и Етиопији. У Етиопији је поднео мученичку смрт. Погубио га је кнез чију је супругу и сина крстио, но покајавши се после вађења оловног ковчега са телом апостола Матеја из мора, кнез се и сам крстио и примио име Матеја. По смрти епископа Платона, кога је апостол Матеј поставио, Матеја се (после сна у коме му се јавио апостол Матеј) примио за новог епископа у Етиопији. Подсећамо, Св. апостол Матеј је написао (редоследом у Светом писму Новога завета) прво Јеванђеље, на арамејском језику (око 70. године) и после на грчком (задња редакција 80-90. године) Књигу под називом-''Св. Јеванђеље по Матеју''. С обзиром на ову околност Апостолска Црква га зове и назива  Јеванђелист Матеј! Православна црква слави Светог јеванђелисту и апостола Матеја 16. новембра (по Јулијанском календару), односно, 29. новембра по Грегоријанском календару, а Римокатоличка црква овога Апостола Етиопије и Све Васељене слави 21.09-септембра-рујна. Ближе податке о овом Светом апостолу сазнајемо из црквених извора, по којима је угостио у својој кући Господа Исуса Христа и након тог сусрета придружио се његовим апостолима. Од 954. његове реликвије налазе се у Италији. Његов је симбол дете или анђео. Матеј је писао своје еванђеље за Арамеје-Јевреје у Палестини који су били добро упућени у Свето писмо Старога завета. Њима је желео доказати да је Исус Богом обећани Месија те да се у њему остварују и обистињују сва старозаветна пророчанства и обећања. Та је порука карактеристична за Матејево Јеванђеље од почетка до краја. Родословљем на почетку Свети Апостол Матеј неоспорно доказује да је Господ Исус Христос Давидов потомак по телу. Своју светост, Апостол Матеј је исказао спремношћу и радошћу, којом је одговорио на Спаситељев позив да крене за Њим, када је својом великодушношћу оставио све, приредивши при том догађају свечану опроштајну гозбу за рођаке и пријатеље, те је тако својом понизношћу и смирењем изазвао недоумицу код присутних, који су иначе "царинике" називали "грешници". За Матејев менталитет кључна је посљедња страница његовог Јеванђеља јер приказује ускршњу све-тајну, моћ Христа Спаситеља који је умро и васкрснуо у терћи Дан по Писму, као и његову моћ у Светој и Апостолској Цркви, јер је написано- "Дана ми је сва власт, небеска и земаљска. Зато идите и учините све народе ученицима мојим! Крстите их у име Оца и Сина и Духа Светога! Учите их да врше све што сам вам заповедио! Ја сам с вама у све вријеме до свршетка свијета" (Мт 28, 18-20). Ту је, заиста, врхунски тренутак Исусова живота. Свети Матеј заштитник је цариника, порезника, књиговођа, банкара, берзанских мешетара и дилера, стражара, снага сигурности, многих епархија, парохија и цркава по Васцелом Свету.
СЛАВСКА ЧЕСТИТКА
СИНДИКАТ ПОРЕСКЕ УПРАВЕ НЕЗАВИСНОСТ свим нашим колегама Порезницима и Цариницима Републике Србије честита Професионалну Славу Светог апостола Матеја. Исто тако свим Цариницима и Порезницима Хришћанске Екумене-Васељене честитамо Матејевдан као заштитника професије и струке ''Државних Финанса''.
Синдикат Пореске управе Независност свим Матејама, Матијама и Матејима жели сретан и благословен имендан, а родовима свих СрБских земаља и Крајина којима је Матејевдан ''Крсно име'', честитамо ''кућанску славу''!
НА МНОГАЈА ЉЕТА!!!
СВЕТИ АПОСТОЛЕ МАТЕЈУ МОЛИ БОГА ЗА НАС! АМИН.


С поштовањем, свако добро и здрави били!
Повереник,

Зоран Михаилов Писковић с.р.


Е Д И Т О Р

Синдикат - Министарства финансија - Пореска управа Централа ''Независност''-Београд, Ул. Саве Машковића бр 3-5 соба 102 - Повереник- тел. 011/3950619 – факс: 011/3953429 е-мale zoran.piskovic@poreskauprava.gov.rs или zpiskovic@gmail.com
URL adresa http://proglas.blogspot.com –линк www. gsupipnezavisnost.org.rs ТЈ. www.sidikatporeske

Наш Си./Бр. Сл. од 26.11.2011. године

Достава извршена Интернетом: - http://proglas.blogspot.com i
-press@poreskauprava.gov.rs
-milan.dumic@poreskauprava.gov.rs
-informacije@poreskauprava.gov.rs
Sindikat Poreske uprave Centrala ''Nezavisnost'' poverenik Zoran Mihailov Pisković: Obaveštava
читамо следећи лепи натпис:
Царинска слава Свети Матеј
Као обичај који се међу хришћанима упражњава само код Срба, крсну славу обележавају и одређене струке  међу којима и царинска. Крсна слава цариника Србије је Свети Матеј, који се слави од 29. новембра 2001. године. Иницијативу за установљење царинске славе покренула је царинска испостава Хоргош, одакле је 25. јуна 2001. године упућено писмо Његовој светости, српском патријарху Павлу, коме су се цариници обратили за благослов, мишљење и предлог који дан да буде крсна слава службе. Свети архијерски Синод српске православне цркве дао је мишљење да  крсна слава буде Свети Матеј који је и сам био цариник. 

Слављење овог свеца као заштитника свих цариника, тадашња Савезна управа царина прихватила је с поносом и захвалношћу, па је први славски обред одржан у амфитеатру СУЦ 29. новембра 2001. године, а служио је сам патријарх Павле. Цариници су посебно почаствовани и 2004. године, када је славу у УЦ такође служио  патријарх Павле са свештеницима.
 
По православном обичају славски обред служе свештена лица, уз славски колач, свећу и вино, а послужење  је традиционално посно. 




субота, 26. новембар 2011.

DOBAR ČOVEK JE DOBAR ČOVEK BEZ OBZIRA NA NJEGOVU RELIGIJU I FILOSOFIJU


 

Здраво,

Предмет овог поста је: ДОБАР ЧОВЕК ЈЕ ДОБАР ЧОВЕК БЕЗ ОБЗИРА НА ЊЕГОВУ РЕЛИГИЈУ И ФИЛОСОФИЈУ ЖИВОТА      

Данас сам на изванредном 
прочитао изузетно добру информацију:
19. 11. 2011. 10:53h | tportal

Ljudi se više boje ateista od vernika?

Komentara 1
Veliko istraživanje sprovedeno 2006. godine među Amerikancima otkrilo je da oni, kako privatno, tako i javno, teže prihvataju ateiste od bilo kojih drugih pripadnika dugog popisa etničkih i verskih grupa.

Đavo iskušava Isusa Hrista
U izveštaju predstavljenom u časopisu American Sociological Review autori ističu: "Iako je odbojnost prema muslimanima jako porasla nakon napada 11. septembra, prema ateistima je ostala veća."

Zašto ateisti u najvećem delu sveta spadaju među najomraženije ljude? Odgovor na ovo pitanje u novom je istraživanju potražio tim pod vođstvom psihologa Vila Gervajsa sa Univerziteta British Columbia". U radu koji je nedavno objavljen u časopisu APA PsycNET stručnjaci su došli do prilično uverljivog objašnjenja. Naime, čini se da većina ljudi ateiste doživljava kao osobe kojima se ne može verovati.
"Ljudi religioznost doživljavaju kao znak pouzdanosti", ističu autori. "Budući da se pouzdanost smatra najvrednijom osobinom, jasno je odakle tako negativan stav prema nevernicima."

Gervajs i njegovi saradnici ovaj problem su istražili sa evolucionističkog stanovišta. "Mnogi naučnici složili su se da bi religiozna verovanja mogla biti jedan od mehanizama koji su ljudima omogućili da sarađuju u velikim grupama time što su društvenu kontrolu i kažnjavanje poverili natprirodnim silama", kažu autori.

Drugim rečima, religija je kroz veći deo ljudske istorije igrala važnu ulogu u pojačavanju egzistencijalnih strahova. Ona je ljude držala na liniji i obeshrabrivala njihovo sebično delovanje koje je bilo štetno za veću zajednicu. Gervajs i njegovi kolege ističu da su neka nova istraživanja utvrdila da je ponašanje ljudi manje sebično kada ih neko podseti da ih posmatraju natprirodne sile.

Ako verujete, makar i implicitno, da je božanska kazna glavni uzrok koji sprečava nemoralno ponašanje, onda će vam se nedostatak vere činiti kao dozvola za sve. Godine 2002. jedno ispitivanje "Pew Research Centera" pokazalo je da gotovo pola Amerikanaca veruje da je moralnost nemoguća bez verovanja u Boga.


Ateisti su moralniji od vernika

Eksperiment 1
Razmotrimo jedan od eksperimenata. Stotinu i pet studenata pročitalo je kratku priču o čovjeku koji nije preuzeo odgovornost nakon što je svojim automobilom udario parkirano vozilo, a potom je još uzeo novac iz novčanika koji je pronašao na ulici. Studentima je potom postavljeno pitanje šta misle da je najverovatnije bio taj nemoralan čovjek: a) učitelj ili b) učitelj uz još jedan faktor identifikacije. Dodatak je bio različit za različite studente – za neke je bio hršćanin, dok je za druge bio musliman, silovatelj ili ateista. Najčešći odgovor bila je kombinacija "učitelj – ateist". Zanimljivo je da je ona dobila više glasova čak i od "učitelja - silovatelja".
"Ovakav opis osobe koja vara osiguravajuće društvo i krade novac kada su mogućnosti da ga se otkrije male, ispitanici su pripisali samo silovateljima i ateistima", napisali su autori. "Niko ga nije doživeo kao profil religiozne osobe, bilo hršćanina ili muslimana.'
Ne postoje stvarni dokazi koji bi potkrepili pretpostavku da ateizam vodi u pad moralnosti. Jedno istraživanje sociologa Fila Zakermana iz 2009. utvrdilo je da ateisti i sekularni ljudi zapravo imaju više etičkog osećaja za društvenu pravdu od vernika. Naime, pokazalo se da je njihov stepen predrasuda, etnocentrizma, rasizma i homofobije znatno niži nego kod većine vernika. Zakerman ističe da, osim kada je reč o samoubistvima, zemlje u kojima nereligiozni ljudi imaju prevagu po svim ostalim indikatorima društvenog zdravlja bolje stoje od onih u kojima nemaju.
Zanimljivo je da je u svesti javnosti ostala vrlo snažna veza između ateizma i nemorala, a naročito je naglašena među ozbiljnim vernicima. Gervajs i njegovi suradnici potvrdili su to kroz šest eksperimenata od kojih je pet sprovedeno među studentima na Univerzitetu "British Columbia".

Zapadna Kanada, pišu autori, jedno je od najsekularnijih područja Severne Amerike. Međutim, pokazalo se da i u njoj, pa čak i među visoko obrazovanim ljudima, postoji nepoverenje prema ateistima.

Jedno drugo istraživanje pokazalo je da nepoverenje prema ateistima igra veliku ulogu na tržištu rada. Četrdesetero studenata koji su testirani, trebalo je da odluče kome će od dvojice kandidata istih kvalifikacija dati koji od dva posla – jedan je radnik u centru za dnevnu negu, a drugi je posao konobar. Jedina razlika u njihovoj biografiji bila je da je jedan bio ateista, a drugi vernik. Većina studenata dodelila je ateisti konobarski posao koji ne zahteva naročito veliko poverenje.

Gervajs i njegovi kolege smatraju da na antipatije prema ateistima utiču i druge činjenice. Na primer, religiozno verovanje, koje uključuje i verovanje u zagrobni život, mnogim ljudima daje smisao života. Svaku pretnju tom osećaju utehe i nade, vernici će uglavnom doživeti kao opasan i neprijateljski čin. Ali autori ipak smatraju da je ključ negativnih emocija prema ateistima strah da nisu pouzdani. Verovatno je došlo vreme da se ljudi konačno bolje upoznaju s etičkim načelima humanizma. 
ЗАКЉУЧАК БЛОГЕРА
Из горе наведеног изузетног цитата произлази закључак да је као и увек подељено мишљење и по овом питању. 50% мисли да су атеисти лоши људи, док други мисле да то баш и није тако. У Новом Завету о том питању је дат несумњив одговор, а то је: НИЈЕ БИТНО ДА ЛИ СИ НА УСТИМА ТЕИСТА, А У ДЕЛИМА АТЕИСТА, ОДНОСНО ПО СОПСТВЕНОМ МИШЉЕЊУ ДА СИ АТЕИСТА, А ТЕИСТА СИ ПО СРЦУ И УБЕЂЕЊУ.
Национализам и шовинизам су анти декалошке вредности и то је од стране монотеистичких философских система ите како добро доказано!

  


С поштовањем, свако добро и здрави били!

Београд  26.11.2011. godine     


Синдикалац и блогер,

Зоран Михаилов Писковић
NASTAVAK

DANAS 25.05.2013. godine posle 1,5 godina od sačinjavanja ovog posta Velikodostojnik Crkve je potvrdio tačnost ovoga posta, što prenosimo sa 



Vatikan

Papa Franja: I ateisti mogu u raj

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Photo: EPA/VALDRIN XHEMAJ
Ateisti bi trebali da se doživljavaju kao dobri ljudi ukoliko čine dobro, izjavio je u četvrtak papa Franja apelovavši da pripadnike svih religija kao i neverujuće da rade zajedno
Lider svetske populacije od 1,2 milijarde kataolika dao je ovu ocenu tokom svoje jutarnje mise u četvrtak, što je dnevni događaj tokom kojeg on govori bez unapred pripremljenih komentara. 

Papa Franja je propovedi u Rimu naglasio je važnost “činjenja dobrog”, kao principa koji ujedinjuje čitavo čovečanstvo i “kulturu susretanja” kao podršku miru.

Čitajući Evanđelje po Marku, papa Franjo je još jednom podsetio kako su uznemireni bili Isusovi sledbenici, zato što je neko van njihovog kruga bio u stanju da čini dobro, prenosi Huffington Post, pozivajući se na Vatikanski radio.

“Požalili su se ako on nije jedan od nas, ne može činiti dobro. Ako nije deo naše grupe, ne može činiti dobro”, čitao je papa. Potom je pročitao i odgovor Isusa. “Ne sputavajte ga, pustite da čini dobro”, preneo je biblijske reči papa Franja i pojasnio da su sledbenici bili “pomalo netolerantni” i zatvoreni prema ideji posedovanja istine, u smislu da oni koji je ne poznaju, nisu u stanju da čine dobro.

On je ispričao priču o katoliku koji je pitao sveštenika da li će i ateisti biti iskupljeni od strane Isusa.

“Čak i oni, svi”, odgovorio je papa, prenosi Vatikanski radio. “Mi svi imamo dužnost da činimo dobro”.

“Samo činite dobro i naćićemo se na sastajalištu”, dodao je papa.

Izlaganje novog pape na temu ateizma i ljudi koji ne pripadaju ni jednoj religiji u kontrastu je sa stavom njegovog prethodnika, Benedikta, koji je često izazivao komentare nekatolika da se čini kao da ih on vidi kao građane drugog reda